Revija za evropsko pravo
http://revija.pravoeu.org/index.php/REP
<p style="text-align: justify;">„Revija za evropsko pravo“ je periodični specijalizovani časopis Udruženja za evropsko pravo posvećen teorijskim pitanjima prava EU i pravu evropskih integracija. Prvi broj Revije za evropsko pravo je štampan 1999. godine. Revija je bila prvi specijalizovani časopis u jugoistočnoj Evropi posvećen teorijskim pitanjima komunitarnog prava. </p> <p style="text-align: justify;">Radovi se objavljuju na srpskom jeziku ili na jednom od stranih jezika. Svaki rad mora da sadrži pored apstrakta na jeziku rada i apstrakt na engleskom jeziku. Svi radovi podležu anonimnoj recenziji.</p> <p style="text-align: justify;">Članovi uređivačkog odobra su domaći i strani stručnjaci, istaknuti profesori prava EU i međunarodnog prava sa vodećih evropskih univerziteta. Autori priloga su domaći i strani stručnjaci koji pružaju vredan doprinos analizi aktuelnosti u domaćem pravu, posebno u svetlu harmonizacije nacionalnog prava sa pravom EU.</p> <p style="text-align: justify;">Pristup svim radovima u Reviji je slobodan. Revija je indeksirana u bazi HeinOnline i CEEOL.</p> <p style="text-align: justify;">Izdavač Revije je Udruženje za evropsko pravo iz Kragujevca, a saizdavač je Institut za uporedno pravo iz Beograda.</p>Udruženje za evropsko pravosr-RS@latinRevija za evropsko pravo1450-7986Uskraćivanje prava na kontakt u praksi Evropskog suda za ljudska prava
http://revija.pravoeu.org/index.php/REP/article/view/370
<p>Održavanje ličnih odnosa između roditelja i deteta, kao sastavni element prava na poštovanje porodičnog života, pored obaveze uzdržavanja od neopravdanog mešanja državama nameće i pozitivnu obavezu preduzimanja odgovarajućih mera radi očuvanja i ostvarivanja kontakta. Uskraćivanje ili ograničavanje prava na kontakt može biti opravdano samo ukoliko je zasnovano na relevantnim razlozima i usmereno na zaštitu najboljeg interesa deteta, uz postizanje pravične ravnoteže između interesa deteta i roditelja.</p> <p>Istraživanje u ovom radu je usmereno na praksu Evropskog suda za ljudska prava u pogledu uskraćivanja prava roditelja na kontakt sa detetom u okviru člana 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Sud dopuštenost takvog ograničenja ocenjuje imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, način sprovođenja postupka odlučivanja i širinu polja slobodne procene države. Posebna pažnja posvećena je blagovremenosti postupanja nadležnih organa, izvršenju odluka o kontaktu, kao i proteku vremena. Analiza prakse Suda pokazuje da se pitanje dopuštenosti uskraćivanja kontakta ne iscrpljuje u razlozima zbog kojih je kontakt ograničen, već obuhvata i način na koji su nacionalni organi procenili okolnosti slučaja i postupali u cilju ostvarivanja tog prava. U središtu prakse Evropskog suda za ljudska prava u ovoj oblasti je određivanje granica između opravdanog ograničenja kontakta i povrede prava na poštovanje porodičnog života.</p>Olga Jović Prlainović
Sva prava zadržana (c) 2026
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2026-11-192026-11-1928216117610.56461/rep280226.01.PDeutsche Erfahrungen mit der Anwendung von Mediation – Kann aus einem Streit eine Einigung werden?
http://revija.pravoeu.org/index.php/REP/article/view/371
<p>In den letzten Jahrzehnten ist weltweit der Bedarf an Alternativen zum Gerichtsverfahren gestiegen. Die Vorteile alternativer Streitbeilegungsverfahren liegen in ihrer Unkompliziertheit, Flexibilität und dem geringen Zeit- und Kostenaufwand. Die Mediation ist hierbei besonders hervorzuheben. Im Jahr 2008 verabschiedete die Europäische Union die Richtlinie 2008/52/EG über bestimmte Aspekte der Mediation in Zivil- und Handelssachen, auf deren Grundlage die Mitgliedstaaten die Mediation in ihre Gesetzgebung aufnahmen. Der vorliegende Aufsatz befasst sich mit der Mediation in der Bundesrepublik Deutschland – den rechtlichen Rahmenbedingungen, der praktischen Anwendung und möglichen Gründen, warum dieses alternative Streitbeilegungsverfahren sein volles Potenzial noch nicht ausgeschöpft hat.</p>Monika Milošević
Sva prava zadržana (c) 2026
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2026-11-192026-11-1928217719110.56461/rep280226.02.MPravo na obrazovanje u Republici Srbiji kao izazov u postupku pridruživanja Evropskoj uniji
http://revija.pravoeu.org/index.php/REP/article/view/372
<p>Ustav Republike Srbije iz 2006. godine ustanovljava i garantuje pravo na obrazovanje svima i propisuje da je osnovno obrazovanje obavezno i besplatno, a srednje besplatno. Takođe, Ustav predviđa da svi građani pod jednakim uslovima imaju pristup visokoškolskom obrazovanju. Republika Srbija na osnovu ustavne odredbe omogućava uspešnim i nadarenim učenicima slabijeg imovnog stanja besplatno visokoškolsko obrazovanje, u skladu sa zakonom. Ustavnim tekstom predviđeno je i da se osnivanje škola i univerziteta uređuje zakonom. Pravo na obrazovanje pripada korpusu tzv. prava druge generacije i spada u grupu ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, koja zahtevaju aktivnu ulogu države u njihovom ostvarivanju. U tom smislu od izuzetnog značaja su sve mere i aktivnosti koje država preduzima u svim oblastima društvenog života, od normativnog uređenja do ekonomske politike koju sprovodi, pa i u sferi makroekonomskih mera, čiji efekti se odražavaju na sve sfere društvenog života i koje utiču na ostvarivanje svih ustavom zagarantovanih prava, od onih fundamentalnih do socijalno-ekonomskih, poput prava na obrazovanje. Imajući to u vidu, u radu se primenom normativnog i uporednog metoda istražuje ostvarivanje prava na obrazovanje u Republici Srbiji, utvrđuju se trenutni normativni okvir i uticaj državne politike i mera na obrazovanje, te se nude odgovarajuća rešenja u cilju njegovog unapređenja, sagledavajući neophodnost prilagođavanja ne samo normativnih akata, nego i politike u oblasti obrazovanja sa standardima koji su uspostavljeni u Evropskoj uniji, radi uspešnog pristupanja ovoj organizaciji.</p>Borislav GalićBojan VlaškiMinela Đerlek
Sva prava zadržana (c) 2026
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2026-11-192026-11-1928219321110.56461/rep280226.03.GUpotreba i razvoj veštačke inteligencije od strane poreskih administracija
http://revija.pravoeu.org/index.php/REP/article/view/375
<p>Kako kompanije razvijaju alate na bazi veštačke inteligencije radi povećanja prodaje, smanjenja troškova i zamene ljudskog rada, poreske administracije, koje kasne za pomenutim trendom, počele su da čine isto u cilju unapređenja poreskog morala. Ovaj rad razmatra upotrebu veštačke inteligencije od strane poreskih administracija u državama članicama EU i OECD-a radi unapređenja poreskog morala i povećanja javnih prihoda, i takođe analizira spremnost Poreske uprave Republike Srbije da razvije i primeni tehnologije na bazi veštačke inteligencije u svom radu. Imajući u vidu da se domaća Poreska uprava suočava sa teškoćama u praćenju obima poslova u odnosu na raspoloživi broj zaposlenih, polazna hipoteza rada jeste da bi upotreba i razvoj veštačke inteligencije u domaćoj Poreskoj administraciji mogli dovesti do efikasnijeg prikupljanja većih poreskih prihoda. Autor će se u radu pretežno koristiti komparativnom metodom, kao i metodom analize sadržaja, naročito u pogledu najnovijih dokumenata OECD-a koji se odnose na veštačku inteligenciju i oporezivanje.</p>Miloš Vasović
Sva prava zadržana (c) 2026
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2026-11-192026-11-1928221322910.56461/rep280226.04.VProblemi zaštite dela stvorenih posredstvom veštačke inteligencije u pravu intelektualne svojine
http://revija.pravoeu.org/index.php/REP/article/view/376
<p>Višedecenijski razvoj veštačke inteligencije danas je doveo do vrlo visokog nivoa koji se u mnogim oblastima bliži samoj inteligenciji čoveka, a u nekim elementima je i prevazilazi. Pravna regulativa nije pratila ovakav razvoj, pa su osnovna pitanja tek u početnoj fazi rešavanja. Ona se danas uglavnom odnosi na regulisanje rizika nastalih primenom veštačke inteligencije. Veštačka inteligencija otvara moralna, filozofska, sociološka, kulturno-politička i pitanja tržišta rada. S obzirom na tu okolnost, neophodno je formirati posebnu oblast prava kojom bi se ova pitanja regulisala. U toj oblasti, pravu intelektualne svojine pripada posebna uloga. Klasični oblici zaštite koji su njime predviđeni moraju biti promenjeni i prilagođeni novom tehnološkom razvoju.</p>Ksenija PaunovićVladimir Vukadinović
Sva prava zadržana (c) 2026
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2026-11-192026-11-1928223124510.56461/rep280226.05.POstvarivanje regionalne bezbednosti Evropske unije kroz prizmu Evropskog bezbednosnog i odbrambenog identiteta (ESDI)
http://revija.pravoeu.org/index.php/REP/article/view/377
<p>Regionalna bezbednost Evropske unije predstavlja važan segment njenog savremenog funkcionisanja kao regionalne međunarodne organizacije nadnacionalnog karaktera, koja poprima oblike konfederacije ustavnog karaktera. S obzirom na to da su evropske integracije u početku zamišljene kao oblik ekonomskog integrisanja evropskih država ta povezanost je vremenom prerasla u politički, ekonomski i strateški sistem. U tom procesu javila se potreba da države u okviru Unije zaštite bezbednost svojih građana i granica putem mehanizma poznatog kao Evropski bezbednosni i odbrambeni identitet (ESDI). U radu se analizira ovaj mehanizam – njegov nastanak, razvoj, delovanje, samostalnost i kreiranje u okviru NATO-a. Takođe, u radu se ukazuje na sve slabosti ovog identiteta koje su bile posledica nedovoljnih kapaciteta Unije i prevelike zavisnosti od NATO pakta. Autor na kraju zaključuje da se transformacija ESDI-ja u Zajedničku bezbednosnu i odbrambenu politiku Evropske unije odvijala pod snažnim pritiskom NATO-a zbog čega je upravljanje bezbednosnim krizama od strane Unije i dalje ograničeno, bez mogućnosti da se formira kao samostalni sistem delovanja u kriznim situacijama koje se tiču svih država članica.</p>Nemanja Danilović
Sva prava zadržana (c) 2026
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2026-11-192026-11-1928224727810.56461/rep280226.06.DMedijacija u energetskim sporovima
http://revija.pravoeu.org/index.php/REP/article/view/378
<p>Razvoj energetskog sektora i otvaranje tržišta električne energije omogućili su poslovanje van granica jedne države. U ovakvim okolnostima došlo je do pojava novih učesnika u prekograničnom poslovanju, novih ugovornih odnosa i velikih investicionih ulaganja koja su jedino isplativa ukoliko su partnerstva stabilna i kontinuirana. Međutim, gotovo da je nezamislivo da ovakvi odnosi u nekom trenutku ne budu praćeni sukobom, koji je neophodno rešiti, a ne narušiti poslovnu saradnju, odnosno projekat. S obzirom na to da se radi o karakterističnim sporovima, gde je potrebno obezbediti poverljivost podataka i rešiti ih na brz i efikasan način, bez stvaranja „pobednika i gubitnika” tradicionalni sudski postupci i arbitraža nisu najbolje rešenje. Alternativni načini rešavanja sporova, a naročito medijacija pokazuju se kao pogodno rešenje, jer se u postupak pored neutralnog medijatora koji usmerava tok postupka medijacije, podstiče komunikaciju između strana i pomaže im u pronalaženju obostrano prihvatljivog rešenja mogu uključiti stručnjaci iz različitih oblasti kao konsultanti.</p>Bojana Jovanović
Sva prava zadržana (c) 2026
https://creativecommons.org/licenses/by/4.0
2026-11-192026-11-1928227929310.56461/rep280226.07.J