MEĐUNARODNA PRAVNA POMOĆ U EU U OBLASTI IZVOĐENJA DOKAZA U GRAĐANSKIM I TRGOVAČKIM STVARIMA
Ključne reči:
međunarodna pravna pomoć; uzimanje dokaza; saradnja sudova; upućivanje sudskih zahteva Uredba Saveta EZ 1206/2001; Haška konvencija iz 1970Apstrakt
Uredba Saveta (EZ) br. 1206/2001, od 28. maja 2001. godine regulisala je pitanje saradnje između sudova država članica Evropske unije u uzimanju dokaza u građanskim i trgovačkim stvarima. Ona predstavlja deo napora država članica da pitanje međusobne međunarodne pravne pomoći urede na način koji će korespondirati s ukupnim integracionim kretanjima EU, kako na ekomskom tako i na širem društvenom i političkom planu. Do usvajanja Uredbe Saveta 1206/2001, pitanje uzimanja dokaza u građanskim parnicama sa inostranim elementom između država članica, bilo je regulisano Haškom konvencijom o pribavljanju u inostranstvu dokaza u građanskim i trgovačkim stvarima iz 1970. godine ili na bazi bilateralnih sporazuma. Postupak koji su oni predviđali bio je složen i trajao je dugo, te se pokazao neadekvatnim za zahteve Evropske unije kao zajednice sa snažnom integracionom dinamikom. Pravci ali i posledice itegracionog kretanja, zahtevali su uspostavljanje efikasnijih standarda za realizaciju međusobne saradnje držva članica u ovoj oblasti. Odgovor na ovaj zahtev predstavlja Uredba Saveta br. 1206/2001, kojom su uspostavljeni brži i delotvorniji mehanizmi u ovom segmentu međunarodne pravne pomoći. Njihova efikasnost se zasniva na pojednostavljenom i direktnom kontaktu između sudova u državama članicama, standardizaciji forme komuniciranja, putem uvođenja posebnih obrazaca koji se moraju koristiti, korišćenju modernih komunikacionih tehnologija, te na mogućnosti direktnog uzimanja dokaza na teritoriji druge države članice.