KRIZA EVROPSKE UNIJE I PERSPEKTIVE PROŠIRENJA EU
Ključne reči:
Evropska unija; kriza; proširenje; institucionalne reforme; privredni rast; politički identitet Unije; države članice; globalizacijaApstrakt
Pet decenija nakon sklapanja "Rimskog ugovora" o osnivanju EEZ i deceniju i po nakon usvajanja Ugovora iz Mastrihta, Evropska unija se našla u krizi, za koju neki tvrde da je čak i dublja nego što izgleda na prvi pogled, a koja ima nekoliko vidova. Mogli bismo ih označiti kao trostruku krizu: krizu institucionalne transformacije EU, krizu privrednog rasta država članica EU kao i krizu daljeg proširenja EU na ostatak Evrope. Širina krize EU otvara i neka od osnovnih pitanja EU, kao specifičnog političkog projekta, poput pitanja političkog definisanja Unije, odnosno njenog identiteta i njenih krajnih ciljeva. U državama članicama se pokreće pitanje o tome šta se uopšte želi postići evropskom integracijom u XXI veku - u eri globalizacije - nakon što je, čini se, uglavnom završeno poglavlje koje se odnosilo na političko objedinjavanje kontinenta i prevazilaženje dihotomije "Zapad"-"Istok". U ovom tekstu, razmotrićemo sva tri aspekta krize EU, a zatim ćemo ukazati na moguće perspektive eventualnog daljeg širenja EU na Zapadni Balkan, kao i položaj Srbije u ovom okviru.