RANIJI MEĐUNARODNI SPORAZUMI IZMEĐU DRŽAVA ČLANICA I TREĆIH DRŽAVA U PRAVNOM PORETKU EVROPSKIH ZAJEDNICA
Ključne reči:
raniji međunarodni sporazumi; države članice; međunarodne obaveze; države nečlanice; Ugovor o osnivanju Evropske unijeApstrakt
U ovom radu autor obrađuje pitanja vezana za pravno dejstvo međunarodnih sporazuma između država članica i trećih država koji su zaključeni pre stupanja na snagu ugovora o osnivanju Evropskih zajednica. Osnivajući Evropsku zajednicu države članice su prihvatile zajednička pravila u čitavom nizu oblasti. Neka od tih pravila mogu biti u suprotnosti sa međunarodnim obavezama koje su države članice prethodno preuzele prema trećim državama. Da bi se izbegli mogući problemi u primeni tih sporazuma Ugovor o osnivanju Evropske zajednice predviđa da odredbe Ugovora o osnivanju ne utiču na prava i obaveze koje proizilaze iz međunarodnih sporazuma između država članica i trećih država. Svrha ove odredbe Ugovora je da omogući državama članicama da ispune svoje međunarodne obaveze na osnovu ranijih međunarodnih sporazuma. Organi Evropskih zajednica ne mogu ometati države članice u ispunjavanju svojih ranijih međunarodnih obaveza. Države članice su, međutim, pozvane da preduzmu odgovarajuće mere za usklađivanje svojih ranijih međunarodnih obaveza sa obavezama iz članstva u Evropskim zajednicama. Raniji međunarodni sporazumi država članica, po pravilu, ne obavezuju Evropske zajednice. Međutim, Evropske zajednice mogu, pod određenim uslovima, preuzeti ovlašćenja koja su prethodno pripadala državama članicama i zameniti ih u pogledu ispunjenja obaveza koje proizilaze iz međunarodnog sporazuma. Takvi međunarodni sporazumi obavezuju u potpunosti organe Evropskih zajednica i države članice.