REGULISANJE ISKLJUČIVE NADLEŽNOSTI U PRAVU EU

- sa osvrtom na regulisanje u zakonodavstvu Srbije

Apstrakt

Isključiva nadležnost sudova i drugih organa se definiše u pojedinim sporovima sa elementom inostranosti čiji su elementi vezani za državu u kojoj se nalaze sudovi i drugi organi, kada se štite određene vrednosti, čiji značaj definiše ta država. U pravu EU, isključivu nadležnost definiše Uredba br. 1215/2012 Evropskog parlamenta i Saveta o nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima. Ovaj akt definiše isključivu nadležnost u stvarima koje se odnose stvarna prava u vezi sa nekretninama koje se nalaze na teritoriji države suda, zatim, zatim stvarima koje se odnose na status trgovačkih društava, upis u javni registar, postupka registracije i utvrđivanje valjanosti žigova, patentata i drugih sličnih prava, kao i na izvršenje sudske odluke u državi suda. U radu se posvećuje pažnja i regulisanju isključive nadležnosti u Zakonu o rešavaju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja Srbije, kao i u Nacrtu budućeg Zakona o međunarodnom privatnom pravu Srbije. Autor u radu iznosi zaključak o nekompletnosti odredaba koje se odnose na isključivu nadležnost u navedenim aktima.