INFORMIRANJE POTROŠAČA FINANCIJSKIH USLUGA O EKS-U I FINANCIJSKA (NE)PISMENOST

Apstrakt

Obaveza informiranja česta je tema u pravnoj književnosti europskog ugovornog potrošačkog prava, s obzirom da direktive favoriziraju ovaj instrument zaštite potrošača. Kada su u pitanju maloprodajne financijske usluge polazi se od pretpostavke da dobro informiran potrošač o svim karakteristikama financijske usluge sposoban je zaštiti sam sebe. Temelj djelotvorne zaštite korisnika financijskih usluga je zakonska obaveza pružanja informacija, međutim davatelji kreiraju i dobro poznaju svoje proizvode, raspolažu neusporedivo kvalitetnijim stručnim resursima što ipak i pored osnaživanja informacijama korisnike dovodi vrlo često u neravnopravan položaj, jer vrlo mali broj korisnika ima potrebna stručna znanja vezana za financijske usluge.

Iz tog razloga ovaj rad se bavi obavezom informiranja potrošača, gledanu kroz prizmu informacije o efektivnoj kamatnoj stopi koja ima status ključne informacije kada je riječ o stvarnom koštanju pojedinih vrsta financijskih usluga. Osim toga, neizostavno u radu se analizira problem financijske pismenosti potrošača, a kako bi se dobila stvarna slika o tome koliko je zakonska obaveza informiranja nakon harmonizacije pozitivnih propisa sa Direktivom 2008/48/EZ unaprijedila pregovaračku poziciju korisnika financijskih usluga u Bosni i Hercegovini provedeno je empirijsko istraživanje. Cilj istraživanja bio je utvrditi nivo upoznatosti korisnika financijskih usluga sa informacijom o efektivnoj kamatnoj stopi u pojedinim fazama ugovornog procesa, te nivo razumijevanja ovog stručnog koncepta.